Osmočasovno radno vreme je prevaziđen i neefikasan pristup poslu. Ako želite da budete što je moguće produktivniji, morate da napustite ovu starinu i pronađete nov pristup.
Osmočasovno radno vreme je uspostavljeno tokom industrijske revolucije kao pokušaj da se umanji broj sati manuelnog rada koje su radnici bili primorani da izdrže u fabrikama. Ovakav korak napred je zaista predstavljao humaniji pristup radu pre 200 godina, ali u današnje vreme nije više relevantan.
I od nas se, kao od naših predaka, očekuje da provodimo osmočasovno radno vreme radeći u dugim, neprekidnim intervalima, uz nedovoljno pauza ili čak bez njih. Štaviše, većina ljudi radi i tokom pauze za ručak!
Ovakav drevni pristup poslu nam ne pomaže, već nas ograničava.
Najbolji način da strukturirate dan
Kompanija Draugiem Group je u ispitivanju koje je nedavno sprovela koristila računarsku aplikaciju za praćenje radnih navika zaposlenih. Aplikacija je naročito merila koliko vremena ljudi provode na različitim zadacima i poredila nalaze sa njihovim nivoima produktivnosti.
Tokom postupka merenja produktivnosti ljudi naišli su na nešto zapanjujuće: dužina radnog dana nije bila mnogo važna, ali ono što jeste bilo važno bio je način na koji su ljudi strukturirali dan. Konkretno, ljudi koji su se sa verskom posvećenošću držali principa kratkih pauza bili su daleko produktivniji od onih koji su ostajali duže na poslu.
Kao idealan odnos rada i predaha pokazalo se 52 minuta posla, pa 17 minuta odmora. Ljudi koji su se držali ovog rasporeda imali su u radu jedinstven nivo fokusa. Otprilike sat vremena u jednom navratu su ostajali 100% posvećeni zadatku koji je trebalo da obave. Nisu „časkom“ proveravali Fejsbuk FB +0.61% niti su ih ometali imejlovi. Kada bi osetili zamor (kao što smo rekli, nakon oko sat vremena), pravili bi kratke pauze, tokom kojih bi se potpuno udaljili od posla. To im je pomagalo da ponovo prionu na zadatak osveženi i naredni sat budu produktivni u radu.
Vašem mozgu je potrebno 15 minuta odmora na svakih sat vremena aktivnosti
Ljudi koji su otkrili ovu magičnu formulu za produktivnost pregazili su konkurenciju zato što se oslanjaju na fundamentalnu potrebu ljudskog uma: mozak po prirodi funkcioniše u naletima visoke energije (oko sat vremena) nakon kojih slede naleti niske energije (15–20 minuta).
Zbog ovih prirodnih padova i porasta energije većina nas se leluja između perioda visoke koncentracije i mnogo energije i znatno neproduktivnijih perioda kada se umaramo i postajemo skloni ometanjima.
Najbolji način da pobedite iscrpljenost i smetnje koje dovode do frustracije jeste da počnete da planirate svoj radni dan. Umesto da posle sat ili nešto više vremena rada, kada produktivnost počne da vam opada, pokušavate da se izborite sa zamorom i stvarima koje vas ometaju, shvatite to kao znak da je vreme za pauzu.
Mnogo je lakše napraviti pauzu kada znate da će vam tako dan biti produktivniji. Često dopuštamo da nas zamor pobedi tako što uporno nastavljamo da radimo uprkos njemu (čak dugo pošto smo izgubili fokus i ostali bez snage), a pauze koje tada pravimo ne predstavljaju stvarni odmor (proveravanje imejla i gledanje YouTube snimaka ne okrepljuje vas na isti način kao šetnja).
Osmočasovno radno vreme može da radi za vas ako strateški podelite vreme na intervale. Kada uspete da uskladite nivo snage i trud koji ulažete, stvari počinju da se odvijaju mnogo lakše. Evo četiri saveta pomoću kojih možete da se uklopite u taj savršen ritam.
Podelite dan na sate. Svi mi najčešće planiramo ono što treba da obavimo do kraja dana, nedelje ili meseca, ali mnogo smo efikasniji kada se usredsredimo na ono što možemo da postignemo odmah. Osim što ćete postići pravi ritam, planiranje dnevnih aktivnosti na nivou jednočasovnih intervala razlaže zastrašujuće zadatke tako što ih deli na delove koji pojedinačno mogu lako da se savladaju. Ako ste bukvalista, možete da planirate vreme u intervalima od 52 minuta ako baš hoćete, ali i ceo sat završava posao.
Poštujte pun sat. Strategija intervala funkcioniše samo zato što koristimo najviše energetske nivoe da bismo postigli krajnji nivo fokusa tokom relativno kratkog vremena. Ako taj sat isprekidate slanjem poruka, proveravanjem imejla ili bacanjem pogleda na Fejsbuk, obesmišljavate ceo pristup.
Zaista se odmarajte. Ispitivanje sprovedeno u kompaniji Draugiem je pokazalo da su zaposleni koji prave pauze na sat vremena ili češće produktivniji od onih koji uopšte ne prekidaju rad. Slično tome, oni koji su pravili namenske pauze za odmor imali su bolji učinak od onih koji tokom „pauza“ nisu mogli lako da se odvoje od posla. Osnovi uslovi za povećanje produktivnosti jeste da se udaljite od računara, telefona i liste obaveza. Pauze koje podrazumevaju šetnju, čitanje i ćaskanje predstavljaju najefikasniji vid obnavljanja energije zato što vas zaista udaljavaju od posla. U opterećenijim danima i proveravanje e-imejlova ili obavljanje razgovora može da izgleda kao pauza – ali to nije odmor, i zato nemojte da razmišljate u tom pravcu.
Ne čekajte da telo počne da vam signalizira da je vreme za pauzu. Ako pravite pauzu tek kada se već osećate umorno, već je kasno – propustili ste period maksimalne produktivnosti. Držite se sopstvenog rasporeda tako da uvek radite dok ste najproduktivniji, a odmarate u periodima koji bi u suprotnom bili neproduktivni. Upamtite: daleko je produktivnije praviti kratke pauze, nego nastaviti sa radom kada ste već umorni i pažnja vam popušta.
Sada saberite sve to
Razlaganje dana na naizmenične deonice rada i pauze koje se podudaraju sa vašim prirodnim nivoom energije daje dobar osećaj, ubrzava vam radni dan i doprinosi većoj produktivnosti.